Žene, obljetničari, heroine, kraljevi

Kad su službeno najavljene 76. Dubrovačke ljetne igre, na prvi je pogled pomalo začudna bila mjera u kolikoj se krovna tema ovogodišnjeg izdanja tog našeg najstarijeg ljetnog festivala eksponirala. Prethodna izdanja festivala također su imala neke krovne teme koje su trebale međusobno povezivati raznorodne sadržaje festivala – primjerice, prošlogodišnje Igre su osim jubilarnog karaktera kao tematsku okosnicu programa imale i Mediteran – ali te su teme najčešće ili nedovoljno definirane, ili nezgrapno provedene u realizaciji samog programa, ili oboje.

Ovogodišnjom nagradom Orlando ovjenčani ansambl L’Arpeggiata pod umjetničkim vodstvom Christine Pluhar predstavio je program Wonder Women

S druge strane krovna tema ovogodišnjih Igara – koje su svečano zaključene 25. kolovoza sad već ustaljenim Opera gala koncertom – bila je znatno žustrije predstavljana: ovogodišnji festival za zadatak je imao slavljenje žena, bilo da se radi o ženama kao autoricama, interpretatoricama, izvođačicama i sl. I dok je u kontekstu dramskoga programa bilo odlučeno kako će u prvom redu fokus biti na snažnim ženskim ulogama (dok je pitanje ženskog autorstva bilo ostavljeno sasvim po strani), umjetnička je voditeljica festivala i njegova glazbenog programa Martina Filjak, čini se, izabrala hibridni pristup, pa su ponekad u centru pozornosti bile žene interpretatorice, ponekad žene skladateljice, a ponekad ni jedno ni drugo.

Igre su zatvorene sad već tradicionalnim programom Opera gala ispred dubrovačke katedrale / Izvor Dubrovačke ljetne igre

Programska tema

Ovogodišnjom nagradom Orlando ovjenčani ansambl L’Arpeggiata tako je pod umjetničkim vodstvom Christine Pluhar predstavio program naslova Wonder Women, The Philharmonix su slavili stvaralaštvo Nadije Boulanger, članovi Trija Sitkovetsky prvi dio svog nastupa posvetili su Clari Schumann i Cécile Louise Chaminade, pijanist Jan Niković u svoj je recital uvrstio i skladbe Dore Pejačević, a od posebnog značenja na programu nastupa Zagrebačkih solista bilo je djelo Eat the rich! (Bad politics Part I) hrvatske skladateljice Margarete Ferek-Petrić. Od izvođačica su se u programu isticale violinistica Alexandra Conunova, koja je kao solistica nastupila uz Zagrebačke soliste, zatim mezzosopranistica Ivana Srbljan, koja je nastupila kao solistica na koncertu Trija Elogio, sopranistica Sonya Yoncheva, koja se na Dubrovačke ljetne igre vratila nakon prošlogodišnjeg nastupa u sklopu koncerta zatvaranja, a središnji događaj ovogodišnjeg festivala bio je pompozno najavljivani prvi recital u Hrvatskoj gruzijske pijanistice Khatije Buniatishvili.

Nastup Dubrovačkog simfonijskog orkestra

Stogodišnjak

Međutim, 76. Dubrovačke ljetne igre za zadatak su imale i dostojno proslavljanje nekoliko obljetnica: od 25 godina Hrvatskog baroknog ansambla, preko 60 godina Folklornog ansambla Linđo, do one najveće, 100. obljetnice Dubrovačkog simfonijskog orkestra, koji je tijekom cijelog postojanja Dubrovačkih ljetnih igara s njima bio i ostao neraskidivo vezan. Orkestar je, uz dva koncerta u Kneževu dvoru, dobio i čast otvaranja glazbenog programa festivala 11. srpnja, svečanim koncertom ispred crkve svetog Vlaha, na kojem je uz soliste i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić izveo Beethovenovu Devetu simfoniju. Osim Dubrovčanima – i gledateljima televizijskog prijenosa ceremonije otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara – poznatog problema, u obliku Orlandovog stupa koji je dok čeka sanaciju zatočen u drvenoj kutiji te tako blokira pogled dobrom dijelu publike, koncert je, nažalost, otkrio i problem brojnosti samog orkestra, koji je za ovu priliku u svoje redove pozvao i članove Zadarskog komornog orkestra. Uz pojačanje, tom se problemu također pokušalo priskočiti i ozvučenjem orkestra (nesumnjivo motivirano i zvukovima sudaranja pribora za jelo i tanjura, stalnom dubrovačkom zvučnom kulisom u ljetnim mjesecima) što je često dvosjekli mač, a tako je bilo i na ovom koncertu, jer je ono dobiveno u volumenu zvuka instrumenata često bilo nulificirano pojačanim zvukovima okretanja nota i drugim popratnim efektima. Najvažnije je, naravno, bilo da u četvrtom stavku zbor i solisti ne nadjačaju orkestar, što se hvalevrijedno nije dogodilo, ali zbog opisanih faktora koncert je svejedno patio. U svakom slučaju, solisti – Darija Auguštan, Martina Mikelić, Matteo Ivan Rašić i Leon Košavić –bili su vrlo dobri do odlični, a zbor se korektno nosio s prilično zahtjevnom partiturom. Kompletnom izvođačkom korpusu svakako nije pomogao ni dirigent Ivan Repušić svojim odabirom tempa koji je bio na granici prebrzog, ali je u konačnici koncert ostavio više nego dobar cjelokupni dojam.

Nastup svjetski poznate pijanistice Khatije Buniatishvili u atriju Kneževa dvora

Zavodnice, osvetnice, heroine

Drugi koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra održan je 19. srpnja u intimnijem prostoru Kneževa dvora, a kojemu je orkestar zvukovno i brojčano zapravo prilagođen. Taj drugi koncert bio je i mnogo ambicioznije koncipiran: naslov Zavodnice, Osvetnice, Heroine (upravo tako, s velikim početnim slovima) osmislili su zajedno mezzo­sopranistica Dubravka Šeparović Mušović i dirigent Valentin Egel, u suradnji s kostimografkinjom Dženisom Pecotić, a koncert naoko revijalnog karaktera zapravo je u sebi skrivao zanimljiv narativni sloj. Nakratko utjelovljujući više uloga koje je pjevala u svojoj dugoj karijeri, solistica je tako izvodila arije Bizetove Carmen, Saint-Saënsove Dalile, Verdijeve Azucene, Mascagnijeve Santuzze i Dvořákove Ježibabe, redom zanimljivih i snažnih ženskih likova koji zbog svoje mezzosopranske naravi ne pribjegavaju protagonističkim klišejima, nego u operama iz kojih dolaze predstavljaju nešto zanimljiviji element u radnji. To je svakako bilo pospješeno čestim promjenama garderobe solistice, kao i njezinim koketnim nastupom, ali ovaj koncert – kao i prethodni, ali i treći koncert DSO-a na 76. Igrama, gdje je Orkestar nastupio uz violinisticu Alinu Pogostkinu i dirigenta Gergelyja Madarasa – u kontekstu festivalske teme, ali i izvan iste, postavio je pitanje: je li stvarno nemoguće naći dirigenticu dostatnoga znanja i iskustva za ravnanje orkestrom na jednom ovakvom koncertu? Ne bi trebalo biti.

Anđeli, demoni, kraljevi i dama

Iz ostatka programa početne etape 76. Dubrovačkih ljetnih igara svakako treba izdvojiti i vokalni sastav The King’s Singers, koji je – nakon prošlogodišnjeg koncerta na Osorskim glazbenim večerima – 12. srpnja u Kneževu dvoru publici predstavio svoj program Angels and Demons. Zasnovan na ciklusu Wymondham Chants britanskog skladatelja Geoffreyja Poolea (1949), s pokojom dopunom, program je ilustrirao praktički savršen balans i dojmljivu interpretaciju vokalnog seksteta, iako je stvarno teško zamisliti program koji ne bi otpjevali jednako dobro i dojmljivo, a to se za vrijeme dodatka proširilo, možda iznenađujuće, i na klapsku glazbu. Naravno, njihova izvedba Ponistra je drivo nije bila karakterno usklađena s tradicionalnim viđenjem pjesme, no toplina tona i činjenica da su se mladići uopće uhvatili ukoštac s idiomom koji im je u tolikoj mjeri nepoznat, bila je više nego dovoljno šarmantna da nadjača bilo kakve purističke zamjerke u njihovoj izvedbi.

S druge strane recital Khatije Buniatishvili, najavljivan kao ekskluzivni spektakl (što je svakako doprinijelo i činjenici da je koncert bio rasprodan), oko kojega je glazbeni program ovogodišnjeg festivala bio građen, na kraju nažalost nije ispunio mnoga očekivanja, barem onoga dijela publike koji zahtijeva nešto više od poznatih skladbi iz romantičarskog kanona interpretiranih nemaštovito, ali s mnogo (prividnog) žara.

To nije spriječilo onaj drugi, brojniji dio publike da se nakon dodatka ustane na noge i pijanisticu ovacijama opetovano vrati na pozornicu. Svejedno njezin recital otvara pitanje trebamo li tražiti više. Klavirska „gozba” koju je 2023. u Dubrovniku priredio András Schiff jasno pokazuje razliku. U tom smislu, prvi recital u Hrvatskoj zvučnog internacionalnog imena ranga Khatije Buniatishvili nesumnjivo jest velika stvar. Imamo li u odnosu na prošlost i tradiciju Igara pravo priželjkivati više – sigurno. Ipak, radi se o (barem pojedinačnom) povratku ekskluzivnosti koja je dobrim dijelom zadnjih sedam i pol desetljeća bila sinonimna s Dubrovačkim ljetnim igrama.